POSJET SVETIŠTU
4. POSJET SVETIŠTU
Crkva braće kapucina u Padovi, danas poznatija kao svetište svetoga Leopolda Mandića, spominje se 1500. godine. Gotovo je bila potpuno razorena za vrijeme Drugog svjetskog rata. Poslije toga je obnovljena. Unutrašnjost je bogata oltarnim slikama iz 1500. i 1600. Meta je neprestanog dolaženja hodočasnika koji dolaze posjetiti grob svetog Leopolda, koji je smješten u prostoru uz crkvu u blizini sobice gdje je svetac ispovijedao.
Kapela i grob sveca
Nasuprot sobice-ispovjedaonice svetog Leopolda nalazi se kapela gdje od 1963. počivaju posmrtni ostaci sveca. Grob od crvenog mramora, cilj je stalnog hodočašćenja osoba, privučenih duhovnom snagom prijatelja koji nastavlja pružati zaštitu i ohrabrenje. U Unutrašnjosti kapele, u blizini nadgrobne ploče, u jednoj niši smješten je relikvijar u kojem se nalazi desna ruka sveca: koja podsjeća, da se bezbroj puta podizala i pružala na pokornike za odrješenje, blagoslivljanje i tješenje.
Umjetnička oltarna slika u kapeli, koju je izradio Lino Dinetto, tumači poslanje svetog Leopolda: privesti duše Presvetom Trojstvu, po posredništvu Isusa Otkupitelja. Svećenička štola i franjevačko odijelo, koje je nosio sveti Leopold, podsjećaju na služenje i darivanje cijeloga života: svetac ispovjednik je predstavljen klečeći kao zagovornik i kao brat koji pokazuje put, koji vodi u tijesnu unutarnju povezanost s Kristom. S vanjske strane iznad groba, gori danju i noću „svjetiljka pomirenja“. Obred darivanja ulja, koje napaja svjetiljku, obnavlja se svake godine, 12. svibnja, na liturgijski blagdan sveca.
Sobica-ispovjedaonica
Ovdje je oko 33 godine sveti Leopold provodio najveći dio dana u slušanju vjernika, u podjeljivanju sakramenta Pomirenja, u tihoj molitvi. To je mali prostor, sačuvan u cijelosti, kakav je bio u vremenima sveca: mali naslonjač u kojemu je sjedio ispovjednik i klecalo za pokornika, povezani s križem koji visi na zidu, pred kojim se zaustave u molitvi pobožni vjernici i hodočasnici. Zapaža se još nazočnost sveca, koji ih uvijek blagonaklono dočekuje. S njim vjernici nastavljaju razgovor koji nisu nikada prekinuli, ostavljaju zapise molitava i zahvala, na listovima velikog sveska koji se nalazi na stalku. U jednome od tih svezaka, 12. rujna 1982., papa Ivan Pavao II, nakon što je zastao i molio, stavio je svoj vlastoručni potpis. Originalni namještaj sobice zajedno s drugim predmetima koji su pripadali svecu, izloženi su u dvjema obližnjim prostorijama.
Jedna kamena ploča, postavljena na vanjskom zidu ispovjedaonice, podsjeća da je u bombardiranju, 14. svibnja 1944. sobica-ispovjedaonica ostala čudesno sačuvana, te da bude, kako je svetac prorekao, „spomenikom Božanskoga milosrđa“.
Kapucinska crkva
Od mjesta gdje je grob svetoga Leopolda polazi se u crkvu ili, točnije rečeno, u prostoriju s ispovjedaonicama, rasvijetljena višebojnim staklenim prozorom, u podnožju kojega se nalazi, kao poziv na slavljenje sakramenta Pomirenja, da bismo se vratili obnovljeni i promijenjeni svakodnevnom životu. Tu su ispisane ove riječi svetog Leopolda: „Milosrđe je Božje veće iznad svakog očekivanja“. Prije svake druge milosti, sveci nas podsjećaju, da treba moliti „milost“, to jest, iskustvo besplatne Božje ljubavi, da bismo se osjetili sinovima u Sinu Isusu, u daru Duha Svetoga, koji viče u srcima našim: „Abba, Oče!“.
Zadržavanje u crkvi, daje nam mogućnost, da se poklonimo pred Presvetim Sakramentom u svetohraništu, koje je smješteno u središtu kora gdje fratri mole, da se na dojmljivom i umjetničkom drvenom križu od Luiđija Strazzabosco, promotri tajna otkupljenja; da se iskaže čast kipu Bezgrešne, koji je ostao neoštećen u vrijeme bombardiranja 1944. Pred njim je otac Leopold kroz mnogo godina služio svetu misu. Na zidu u dnu crkve, iznad brončanih vrata sa svecima i blaženicima venetskih kapucina, mogu se promatrati tri slike na platnu. S lijeva: Preobraženje Isusovo (Dario Varotari, XVII. stoljeće), Slavu svetog Leopolda, s Blaženom Djevicom Marijom i anđelima (G. B. Tiozzo, XX. stoljeće), Krunjenje Djevice (XVI. stoljeće).
